utorak, 12. travnja 2011.

Vedri ljudi...

Postoje ljudi koji oko sebe šire radost. Jednostavno, spontano.
Gdje se pojave – svane sunce.
I kad odu našim bićem odjekuje zvono njihova smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši.
Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut.
Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama.

Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece.
U svojoj radosti pronalaze i snagu. I za sebe i za druge.
Poteškoće im ne uspijevaju na lice staviti masku smrknutosti.
Vedrina i dobro raspoloženje je njihov životni moto.
Nerijetko poželimo biti kao oni. Ili im barem biti dobri prijatelji.
Da se što češće možemo napajati na izvorima njihove ozbiljne bezbrižnosti. A oni su doista oduševljeni.

Svime, baš svime, zvukovima, bojama, vjetrom, valovima, listom jesenjih toplih boja, dobrom knjigom, novim susretom…
Pa ne znaš što je kod njih prije.
Ili oduševljenje rađa radost, ili njihova unutarnja vedrina rađa oduševljenjem.
Kao da se natječe oduševljenje i radost - tko će više doći do riječi.

Post posvećujem jednoj iznimnoj osobi koja unosi vedrinu u moj život..

"You're...


My Friend,
my companion,
through good times and bad
my friend, my buddy,
through happy and sad,
beside me you stand,
beside me you walk,
you're there to listen,
you're there to talk,
with happiness, with smiles,
with pain and tears,
I know you'll be there,
throughout the years"!

ŽELJE..

Klesar i njegove želje

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i stoga ga nije bilo briga za cijeli svijet.

Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića. Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne: „Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“
Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: „Tvoje je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno.“ Te su mu se riječi činile nerazumljivim sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i mjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.

Jednoga dana, kad je popodne bilo vruće i sparno, gledao je kroz prozor i opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj. Mislio je: „Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!“ Njegova je želja odmah bila ispunjena, a on otkrije da sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije bilo je toplije nego što je pretpostavljao. Gledao je kroz prozor kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije. „Želio bih da sam sunce.“ Reče sam sebi. Ponovno je njegova želja bila ispunjena i našao se kako u svemir šalje zrake topline.

Sve je išlo dobro neko vrijeme. Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao. Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put i bio je primoran teći oko njega.

„Što?“ povika. „Da je običan kamen moćniji od mene? Želim postati kamen.“ I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini. Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kada začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako sjedi i kako je zaposlen da od njegovih nogu odsječe gromadu kamena.

„Što?“ poviče. „Bijedno stvorenje poput toga da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja? Želim biti čovjek!“ I tako je nanovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.


Jedna od ključnih tajni uspjeha glasi: čovjek sebi treba dopustiti da sanja velike snove. Najuspješniji ljudi širom svijeta vješti su sanjari i vizionari. Oni točno znaju što žele i čine sve kako bi stigli tamo.

Svatko na ovom svijetu želi bar jednu stvar…puno ljudi usrećuju male stvari.. a neki opet imaju sve i ni to im nije dovoljno i uvijek traže više i više… Želje su smjer našeg djelovanja i zbog toga ih treba njegovati i pročišćavati. Ostaje pitanje – usuđujemo li se željeti i riskirati razočaranje???