nedjelja, 29. svibnja 2011.

Raj ili Pakao? Paulo Coelho

Jedan čovjek,njegov konj i pas koračali su nekim putem. Dok su prolazili kraj jednog velikog stabla, pogodi ih grom i ubije na mjestu.
Ali putnik nije primijetio da je napustio ovaj svijet i nastavio je da hoda zajedno sa svojim pratiocima. Ponekad, umrlima treba vremena da shvate da se nalaze u novim uvjetima.
Dugo su hodali; popeli su se na neki brežuljak, sunce je pržilo, a oni su bili oznojeni i žedni. Na jednoj okuci ugledaše veličanstvena kamena vrata koja su vodila na trg popločan zlatom, a nasred trga se uzdizala fontana iz koje je tekla voda.
Putnik se obrati čovjeku koji je stražario pred vratima. - “Dobar dan" - “Dobar dan" odgovori stražar - “Kakvo je ovo mjesto, kada je toliko lijepo?" - “Ovo je nebo“
- “Baš dobro što smo stigli na nebo, jako smo žedni!" - “Slobodno uđite i napijte se vode". Stražar je pokazao na fontanu. - “I moj konj i pas su žedni" - “Žao mi je", reče stražar, “ali ovdje je zabranjen ulaz životinjama".
Čovjek je bio jako razočaran; bio je jako žedan, ali nije htio da samo on pije. Zahvalio se stražaru i nastavio. Kada je prošao brežuljak, putnik i njegove životinje stigoše do nekog mjesta gdje su stajala stara vrata koja su vodila do zemljane staze uokvirene drvećem.
U sjenci stabala ležao je čovjek sa šeširom; i vjerojatno drijemao. - “Dobar dan" reče putnik. Čovjek samo klimnu glavom. - “Ja, moj konj i moj pas smo jako žedni". - “ Ovdje je jedan izvor među stijenama” reče čovjek pokazujući na mjesto.
I doda: - “Pijte koliko god želite". Čovjek, konj i pas približiše se izvoru i napiše vode. Putnik ode da se zahvali. - “Vratite se kad god želite", reče čovjek.
- “A kako se zove ovo mjesto?" - " NEBO." - “Nebo? Ali stražar ispred kamenih vrata je rekao da je ono tamo nebo "
- “Ono tamo nije nebo, ono je pakao". Putnik ostade zbunjen. - “Trebali biste da zabranite onima tamo da koriste vaše ime! Jer takva laž stvara veliku zbrku!"
- “ Ma nikako. U stvari, samo nam čine uslugu. Jer tamo se zadržavaju svi oni koji se ne brinu da napuste svoje najbolje prijatelje..." Odgovori stražar.




Pouka iz priče glasi: ne napuštaj nikad svoje prijatelje Zato što: Pronaći prijatelja je Milost, Imati prijatelja je Dar, Sačuvati prijatelja je Vrlina, Biti tvoj prijatelj! To je čast…

subota, 28. svibnja 2011.

“Drvo se na drvo oslanja, a čovjek na čovjeka.”

Jednom su ljudi pitali čuvenog kineskog mudraca Konfucija:
“Što je najznačajnije za dobru državu?”
“Hrana, oružje i povjerenje naroda”, odgovorio je Konfucije.
“A kada bi država morala nečeg da se riješi, što bi bilo prvo?”
“Oružje.”
“A zatim?”
“Hrana?”
“Ali narod može početi da umire bez hrane!” Na to je Konfucije odgovorio.
“Smrt je oduvijek neizbježna sudbina ljudskih bića, ali narod koji nema povjerenja u svoje državnike zaista je izgubljen.”

„Trebaš posvetiti vremena okopavanju zemlje želiš li da dobro prihvati tvoje sjeme“. Smatram da su za prava prijateljstva potrebne zajedničke godine, baš kao što citat kaže potrebno je posvetiti vremena okopavanju zemlje, drugim riječima prijateljstvu. U svakom međuljudskom odnosu iznimno je važno povjerenje, možda je povjerenje upravo sjeme koje će nakon nekog vremena izrasti u prekrasnu biljku.

Povjerenje je osjećaj sigurnosti da nekome možemo vjerovati, da se na nekoga možemo osloniti.

subota, 21. svibnja 2011.

“Turci uživaju u piću crne boje. Pijuckaju ga polako kao poslasticu dok razgovaraju s prijateljima”

“Turci uživaju u piću crne boje. Pijuckaju ga polako kao poslasticu dok razgovaraju s prijateljima. Ponijet ću malo tog pića sa sobom” - razmišljao je tako jedan talijanski trgovac dok je početkom 17. stoljeća boravio u Turskoj. Vjeruje se da je upravo on donio prva zrna kave u Veneciju 1615. godine.



Povijest kave

O podrijetlu imena “kava” postoji više različitih mišljenja i tumačenja. Jedni su zagovornici teze po kojoj je ime “kava” poteklo od imena jugozapadne Etiopske pokrajine Kafa (danas Kefa) u čijem je gorju otkrivena biljka gdje raste divlje. Drugi okreću cijelu priču i tvrde da je zapravo ova regija dobila ime po kavi, a ne obrnuto. Bilo kako bilo, obje teorije dio su mišljenja koje povezuje ime kave s njenim geografskim porijeklom.

Drugi zagovaraju teoriju po kojoj ime “kava” potječe od arapskog naziva “qahwa” koji se odnosi na crni Rijec kavanapitak spravljen od prženog i samljevenog zrnja. Etimolozi smatraju da riječ “qahwa” u arapskom jeziku vuče korijen iz riječi koja pojmovno znači “umanjiti želju za nečim”. Ovako se, naime, nazivalo piće koje smanjuje apetit za hranom, a zapravo se radilo o vinu. Pojmom “qahwa” u kasnijoj upotrebi označavani su i drugi psihoaktivni napici kao što je “khat”- piće dobiveno iz lišća biljke Kafta (Catha edulis l.), koje je još uvijek popularno u Jemenu. Zagovornici ove teorije kažu da su pripadnici mističkoga asketskog islamskoga reda Sufi jednostavno uzeli staru riječ kojom se nazivalo vino i pridodali ga novootkrivenom napitku kave, koja im je smanjivala želju za hranom i spavanjem. Kako im je bilo zabranjeno piti vino, “qahwa” im je služila kao idealno piće za održavanje strogog duhovnog i isposničkog života u pustinji.

Postoji još jedno tumačenje sa slabijim etimološkim utemeljenjem koje riječ kava dovodi u vezu s riječju “quawwa” ili “cahuha” što znači moć ili snaga.
Arabijska povijestOvo tumačenje ima izvorište u legendi koja kaže kako se jedan siromašni Arap na putu u Abesiniju sasvim slučajno zaustavio pored grma kave s namjerom da skuha rižu za večeru. Na vatru je bacio i otrgnute grančice kavinog grma čije su bobice počele ugodno mirisati. Pečena zrna privukla su mu pažnju pa ih je smrvio i ubacio u vodu, ne sluteći da je napravio piće koje će nekoliko stoljeća kasnije zavladati svijetom. Kada se vratio u Aden, mirisna zrna je darovao boležljivom muftiji koji je za održavanje zdravlja i ublažavanje boli koristio opijum. Adenski muftija je počeo pripravljati piće od nepoznatih zrna, nakon čega se osjećao bolje. Zrna, koja do tada nisu imala nikakvo ime, nazvao je “cahuha” što znači moć ili snaga.